Jeremija

Poglavlje 9

1 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oci moje u vrutak suza, danju i nocu da placem nad poginulima kceri svoje, naroda svojega!
2 (9:1) "Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnicka.
3 (9:2) Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rijec je Jahvina!
4 (9:3) "Nek se svatko cuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.
5 (9:4) Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopaceni, ne mogu se više
6 (9:5) vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Nece da spoznaju mene" - rijec je Jahvina.
7 (9:6) Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit cu ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kceri naroda moga?
8 (9:7) Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijec prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.
9 (9:8) Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijec je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?"
10 (9:9) "Zaplacite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naricite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne cuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade.
11 (9:10) Od Jeruzalema ucinit cu gomilu kamenja, brlog cagaljski, gradove judejske pretvorit cu u pustoš gdje nitko ne stanuje."
12 (9:11) Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi?
13 (9:12) I rece Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijedahu,
14 (9:13) nego slijedahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi nauciše,
15 (9:14) ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit cu narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.
16 (9:15) I raspršit cu ih medu narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima cu poslati mac da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama:
17 (9:16) "Pazite! Pozovite narikace! Neka dodu! Pošaljite po najvještije! Neka dodu!
18 (9:17) Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz ociju naših, da voda potece s trepavica naših!
19 (9:18) Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoceni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'"
20 (9:19) I zato, o žene, cujte rijec Jahvinu, i neka uho vaše primi rijec iz usta njegovih. Ucite kceri svoje jadati, jedna drugu naricati:
21 (9:20) "Smrt se ušulja kroz prozore naše, ude u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladice nasred trgova.
22 (9:21) I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi."
23 (9:22) Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošcu, ni junak neka se ne hvali hrabrošcu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.
24 (9:23) A tko se hvaliti hoce, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - rijec je Jahvina.
25 (9:24) "Evo, bliže se dani" - rijec je Jahvina - "kaznit cu sve koji su obrezani na tijelu:
26 (9:25) Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!"