Jeremija

Poglavlje 2

1 I dode mi rijec Jahvina:
2 "Idi i vici u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjerenicke: ti pode za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jedaše, bijaše kažnjen; zlo ga snade" - rijec je Jahvina.
4 "Cujte rijec Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.
5 Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nadoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošcu podoše, te sami isprazni postadoše.
6 Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vodaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mracnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'
7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što udoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.
8 Svecenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaci Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i idahu za onima što im pomoci ne mogoše.
9 Zato cu još parnicu voditi s vama - rijec je Jahvina - i parbit cu se sa sinovima sinova vaših.
10 Podite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slicno zbilo.
11 Je li koji narod mijenjao bogove - oni cak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!
12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijec je Jahvina.
13 "Jer dva zla narod moj ucini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.
14 Je li Izrael rob il' sluga u kuci roden? Zašto plijenom posta?
15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja.
16 Cak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.
17 Nisi li to sam sebi ucinio otpavši od Jahve, Boga svojega?
18 A sad, zašto kreceš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kreceš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke?
19 Opacina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuduje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - rijec je Gospoda Jahve nad Vojskama.
20 "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i rece: 'Necu da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica.
21 A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!
22 Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat ce mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijec je Jahve Gospoda.
23 "Kako samo možeš reci: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trcala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si ucinila. Deva brza što krstari stazama svojim,
24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašce, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, nece se umoriti, naci ce je u mjesecu njezinu.
25 Cuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima cu ici.'
26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako ce se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svecenici i proroci njihovi
27 koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leda okrecu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!'
28 Gdje su bogovi što ih ti sam nacini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika.
29 Zašto hocete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijec je Jahvina.
30 "Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: macevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik.
31 Kakva li ste roda? Cujte rijec Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mracna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hocemo, necemo više k tebi!'
32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu vec dana.
33 O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.
34 Cak su i ruke tvoje omašcene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ceš odgovarati.
35 A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.'
36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipcani ce te posramiti kao što te posramiše Asirci.
37 I odavde ceš morati otici s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti neceš biti sretna s njima."