Jeremija

Poglavlje 31

1 "U ono vrijeme - rijec je Jahvina - bit cu Bog svim plemenima Izraelovim i oni ce biti narod moj."
2 Ovako govori Jahve: "Nade milost u pustinji narod koji utece macu: Izrael ide u svoje prebivalište.
3 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjecnom ljubim te, zato ti sacuvah milost.
4 Opet cu te sazdati, i bit ceš sazdana, djevice Izraelova. Opet ceš se resit' bubnjicima, u veselo kolo hvatati.
5 Opet ceš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni ce i trgati.
6 Jer dolazi dan te ce stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'"
7 Jer ovako govori Jahve: "Klicite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!
8 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraca se velika zajednica.
9 Evo, u suzama podoše, utješene sad ih vracam! Vodit cu ih kraj potocnih voda, putem ravnim kojim nece posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac."
10 Cujte, o narodi, rijec Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i cuva ga k'o pastir stado svoje!"
11 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaceg od njega.
12 I oni ce, radosno klicuci, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša ce im biti kao vrt navodnjen, nikad više nece ginuti.
13 Djevojke ce se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer cu im tugu u radost pretvoriti, utješit cu ih i razveselit' nakon žalosti.
14 Pretilinom cu im okrijepiti svecenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - rijec je Jahvina.
15 Ovako govori Jahve: "Cuj! U Rami se kukanje cuje i gorak plac: Rahela oplakuje sinove svoje, i nece da se utješi za djecom, jer njih više nema."
16 Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u ocima! Patnje ce tvoje biti nagradene: oni ce se vratiti iz zemlje neprijateljske.
17 Ima nade za tvoje potomstvo - rijec je Jahvina - sinovi tvoji vratit ce se u svoj kraj.
18 Dobro cujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroceno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.
19 Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tucem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"
20 "Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršce za njega od nježne samilosti" - rijec je Jahvina.
21 "Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!
22 Dokle ceš još oklijevati, kceri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena ce okružiti Muža."
23 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim ce se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'"
24 "I u njoj ce se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima,
25 jer ja cu okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu.
26 Kao ono: 'Cim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'"
27 "Evo dolaze dani - rijec je Jahvina - kad cu u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme covjecje i sjeme životinjsko.
28 I kao što sam nekoc bdio da ih išcupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesrecu na njih svalim, tako cu sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.
29 U one dane nece se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožde, a sinovima zubi trnu.'
30 Nego ce svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožde zubi ce trnuti."
31 "Evo dolaze dani - rijec je Jahvina - kad cu s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.
32 Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - rijec je Jahvina.
33 Nego, ovo je Savez što cu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rijec je Jahvina: Zakon cu svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit cu Bog njihov, a oni narod moj.
34 I nece više uciti drug druga ni brat brata govoreci: 'Spoznajte Jahvu!' nego ce me svi poznavati, i malo i veliko - rijec je Jahvina - jer cu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih necu više spominjati."
35 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle nocu, koji burka more da mu valovi buce - ime mu je Jahve nad Vojskama:
36 "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijec je Jahvina - onda ce i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!
37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda cu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što pociniše" - rijec je Jahvina.
38 "Evo dolaze dani - rijec je Jahvina - kada ce grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.
39 I još ce se dalje protegnuti mjernicko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi.
40 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit ce svetinja Jahvina. I nece više biti razaranja ni prokletstva."