Jeremija

Poglavlje 17

1 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u plocicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,
2 kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveca na visokim brežuljcima,
3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljacki cu predati. Tako ceš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.
4 Morat ceš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Ucinit cu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji ce vjecno gorjeti.
5 Ovako govori Jahve: "Proklet covjek koji se uzdaje u covjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i cije se srce od Jahve odvraca.
6 Jer on je kao drac u pustinji: ne osjeca kad je sreca na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
7 Blagoslovljen covjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.
8 Nalik je na stablo zasadeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se niceg bojati kad dode žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.
9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?
10 Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.
11 Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stjece bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda.
12 Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto.
13 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet ce se, koji se odmetnu od tebe bit ce u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode.
14 Iscijeli me, Jahve, i bit cu zdrav, spasi me, i bit cu spašen, jer ti si pjesma moja.
15 Evo ih što mi govore: Gdje je rijec Jahvina? Neka se ispuni!
16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesrecu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.
17 Ne budi mi na užas, ti, utocište moje, u Dan nesretni.
18 Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!
19 Ovako mi rece Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.
20 Reci im: Cujte rijec Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.
21 Ovako govori Jahve: 'Cuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.
22 I ne nosite bremena iz kuce u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima.
23 Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka.
24 A vi, ako me poslušate - rijec je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeci nikakva posla,
25 tada ce na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi casnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj ce grad ostati dovijeka.
26 I dolazit ce iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.
27 Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeci na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada cu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen ce proždrijeti dvore jeruzalemske, i nece se ugasiti.'"