Jeremija

Poglavlje 50

1 Rijec koju Jahve rece protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:
2 "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiden: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi.
3 Jer sa sjevera na nj se diže narod koji ce mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više nece u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeci ce i otici.
4 U one dane i u vrijeme ono - rijec je Jahvina - vratit ce se sinovi Izraelovi, ici ce placuc' i tražeci Jahvu, Boga svojega.
5 Pitat ce za put na Sion, onamo ce pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjecnim, nezaboravnim!'
6 K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi.
7 Tko ih nade, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!'
8 Bježite iz Babilona! Izadite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom.
9 Jer evo cu dici i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat ce se protiv njega - odanle ce biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vracaju.
10 Kaldeja ce biti oplijenjena, do mile volje nju ce pljackati" - rijec je Jahvina.
11 "Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljackaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad!
12 Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je medu narodima: pustinja, zemlja prljuša.
13 Zbog gnjeva Jahvina bit ce bez življa, sva ce opustjeti. Tko god prode mimo Babilon, zgrozit ce se i zviždat ce nad njegovim ranama.
14 Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio.
15 Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago!
16 Istrijebite Babilonu i sijaca i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred macem silnickim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj."
17 Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi.
18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit cu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.
19 I vratit cu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.
20 U one dane, u vrijeme ono - rijec je Jahvina - tražit ce grijeh Izraelov, ali ga više nece biti; tražit ce opacine judejske, ali ih nece naci. Jer oprostih svima koje sacuvah."
21 "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijec je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!"
22 Ratna se vika cuje u zemlji, poraz strašan.
23 O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima!
24 Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zatecen si i uhvacen, jer se s Jahvom zarati!
25 Jahve otvori svoju oružnicu, izvuce oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.
26 Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa.
27 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka sidu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!
28 Cujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova!
29 Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne utece! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.
30 Zato ce mu svi mladici popadati po trgovima i svi ce mu ratnici u onaj dan izginuti - rijec je Jahvina.
31 "Evo me na te, Oholice!" - rijec je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.
32 Oholica ce posrnuti, pasti, i nitko ga nece podici. Oganj cu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet ce sve uokolo."
33 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaceni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih cvrsto i nece da ih puste.
34 Ali, mocan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On ce obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pucanstvo Babilona."
35 Mac na Kaldejce - rijec je Jahvina - na pucanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove!
36 Mac na brbljavce njegove, neka polude! Mac na njegove ratnike, neka se prestrave!
37 Mac na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Mac na njihove riznice; nek ih opljackaju!
38 Mac na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova.
39 Zato ce se ondje nastaniti risovi s cagljima, i nojevi ce ondje obitavat. Dovijeka ce ostat' mjesto bez življa, nitko ondje nece živjeti od koljena do koljena.
40 Razorit ce ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijec je Jahvina. Covjek ondje nece stanovati, sin covjecji nece u njem' boraviti.
41 Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje.
42 U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buci poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kceri babilonska.
43 Kralj babilonski cu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju.
44 "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjecno zelene. Al' ja cu ga ucas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko ce mene na racun pozvati? I koji ce mi pastir odoljeti?"
45 Zato, cujte što je Jahve naumio da ucini Babilonu, cujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on ce odvuci; i sam njihov pašnjak zgrozit ce se nad njima.
46 Na glas da je pao Babilon zemlja ce se potresti: razlijegat ce se vapaj medu narodima.