Jeremija

Poglavlje 6

1 Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreca, propast velika.
2 Može li se Kci sionska usporedit' s nježnom tratinom?
3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome.
4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a vecernje sjene duljaju!
5 Na noge! Navalimo usred noci, razrušimo dvore njene!"
6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlacenje.
7 Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opacina izvire. U njemu se cuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.
8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu."
9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraca pruži ruke medu cokote!"
10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu cuti. Gle, rijec Jahvina postade im porugom, nije im mila.
11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladica. Sve ce ih obuzeti: muža i ženu, starca i covjeka zrele dobi.
12 Njihove ce kuce pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit cu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,
13 jer od najmanjega do najveceg svi gramze za plijenom, od proroka do svecenika svi su varalice.
14 I olako lijece ranu naroda moga, vicuci: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.
15 Nek' se postide što gnusobu pociniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato ce popadati s onima što padaju, srušit ce se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
16 Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime podite i naci cete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'
17 I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Necemo paziti!'
18 Zato cujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!
19 Cuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeci moje, Zakon moj odbaciše.
20 Što ce mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše."
21 Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje ce se spotaci, oci i djeca zajedno, poginut ce susjed zajedno s prijateljem."
22 Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:
23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buci kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kceri sionska.
24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.
25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer macevi dušmanski prijete, užas sve uokolo.
26 Kceri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narici k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer ce doci nenadano na nas pustošnik.
27 Postavih te za ispitivaca naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.
28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo klevecu i mjed i željezo, svi su pokvareni.
29 Mijeh sopce da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevac trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluciti."
30 "Srebro odbaceno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!