Jeremija

Poglavlje 48

1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiden je Kirjatajim i osvojen, tvrda posramljena, razorena,
2 nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ceš razoren, mac vec ide za tobom!
3 Slušaj! Jauci se cuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!'
4 'Moab je smlavljen!' cuje se vrištanje mališa njegovih.
5 Da, uz brdo Luhit uspinju se placuci. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašcu.
6 'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!'
7 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ceš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svecenicima i knezovima svojim.
8 Pustošnik ce doci u svaki grad, nijedan mu nece izmaci: Dolina ce biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve!
9 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.
10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mac svoj ne omasti!
11 Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bacve u bacvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.
12 "Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja cu mu poslati tlacitelje koji ce ga pretakati, isprazniti njegove bacve i sudove njegove porazbijati.
13 I tada ce se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao."
14 Kako možete reci: "Mi smo junaci, hrabri ratnici."
15 Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijec je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
16 Bliži se propast Moabova, nesreca njegova hiti.
17 Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi cvrsta palica, žezlo velicanstveno!"
18 Sidi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kceri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje.
19 Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?"
20 "Moab se stidi jer je slomljen. Placite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan."
21 Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,
22 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,
23 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,
24 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
25 "Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena."
26 "Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.
27 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kradi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?"
28 "Ostavite gradove, živite u pecinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!"
29 Culi smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!
30 "Poznajem ja obijest njegovu - rijec je Jahvina - laž njegovih rijeci, laž djela njegovih!
31 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa.
32 Više nego nad Jazerom, plakat cu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik.
33 Išceznu radost i veselje iz vocnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožda ne maste, veseli zvuci više nisu veseli."
34 Urlanje Hešbona i Elalea cuje se sve do Jahasa. Vicu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru.
35 "U Moabu cu uciniti - rijec je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim.
36 Stoga mi srce poput frule dršce za Moabom, srce moje poput frule dršce za ljudima Kir Heresa: jer propade stecevina koju stekoše!
37 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet.
38 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krcag koji se nikomu ne mili" - rijec je Jahvina.
39 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima.
40 Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila.
41 Gradovi su zauzeti, osvojene tvrdave. Srce moapskih junaka bit ce toga dana kao srce žene u trudovima.
42 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.
43 Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rijec je Jahvina.
44 Tko stravi umakne, u jamu ce pasti; tko se iz jame izvuce, u zemlju ce pasti. Da, to cu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijec je Jahvina.
45 "U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoocnice Moabu i tjeme sinova nemirnickih.
46 Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kceri tvoje u progonstvo.
47 Ali cu promijeniti udes Moabov u buducnosti" - rijec je Jahvina. Dovde sudenje Moabu.