Jeremija

Poglavlje 26

1 U pocetku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dode mi rijec Jahvina.
2 Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rijeci koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine.
3 Možda ce poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa cu se pokajati za zlo koje naumih uciniti zbog zlodjela njihovih.
4 Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas,
5 slušajuci rijeci slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali,
6 postupit cu s ovim Domom kao sa Šilom i ucinit cu da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'"
7 I svecenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rijeci u Domu Jahvinu.
8 A kad Jeremija izrece sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svecenici i proroci govoreci: "Platit ceš glavom!
9 Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit cu s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj ce grad biti opustošen te nitko više u njemu nece stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.
10 Cuvši to, starješine judejske dodoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina.
11 Tada svecenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je covjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste culi na svoje uši."
12 Tada Jeremija rece starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste culi.
13 Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat ce se za zlo kojim vam se zaprijetio.
14 Ja sam, evo, u vašim rukama. Ucinite sa mnom što vam se cini dobro i pravo.
15 Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit cete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeci."
16 Tada rekoše starješine i sav narod svecenicima i prorocima: "Ovaj covjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega."
17 Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo:
18 "Mihej Morešecanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion ce biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma ce prekriti.'
19 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zlocin?"
20 Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija.
21 A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima cuo te rijeci, tražio je da ga smakne. Cuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat.
22 Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi;
23 dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga macem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.
24 Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.