Jeremija

Poglavlje 18

1 Ovo je rijec koju Jahve uputi Jeremiji:
2 "Ustani i sidi u kucu loncarovu - ondje cu ti objaviti svoje rijeci."
3 Sidoh, dakle, u kucu loncarovu, upravo je radio na loncarskom kolu.
4 I kako bi se koji sud što bi ga nacinio od ilovace u ruci loncarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - vec kako se loncaru svidjelo da napravi.
5 I dode mi rijec Jahvina:
6 "Ne mogu li i ja s vama ciniti kao ovaj loncar, dome Izraelov? - rijec je Jahvina. Evo, kao ilovaca u ruci loncarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.
7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da cu ga iskorijeniti, uništiti i razoriti,
8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opacina i zloca, tada cu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.
9 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da cu ga izgraditi i posaditi,
10 a on stane ciniti što je zlo u mojim ocima, ne slušajuci glasa mojega, pokajat cu se za dobro koje sam im obecao.
11 Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'
12 Ali oni vele: 'Uzalud! Mi cemo radije provoditi svoje osnove i ciniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'"
13 Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što cuo? Toliku grozotu ucini djevica Izraelova.
14 Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku?
15 A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim.
16 I tako su zemlju u pustoš obratili, na vjecnu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašuci.
17 Razvitlat cu ih pred neprijateljem, kao istocnjak; leda, a ne lice, ja cu im pokazati u dan njine propasti."
18 I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveceniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijec njegovu."
19 Poslušaj me, o Jahve, i cuj što govore moji protivnici.
20 TÓa zar se dobro uzvraca zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.
21 Zato im djecu izruci gladi, macu ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladici neka od maca u boju poginu.
22 Neka se prolomi vapaj iz kuca njihovih kad iznenada na njih dovedeš cete pljackaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše.
23 Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilacki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obracunaj s njima u dan gnjeva svoga!