Jeremija

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52

Poglavlje 38

1 Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, cuše tada za rijeci što ih Jeremija kaza svemu narodu:
2 "Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut ce od maca, gladi i kuge. A tko izade pred Kaldejce, spasit ce život - život ce mu ostati kao plijen, ostat ce živ.'
3 Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj ce grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona ce ga zauzeti!'"
4 Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga covjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeci pred njima govori. Pa taj covjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast."
5 A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama."
6 Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u catrnju kraljevica Malkije, što je bila u tamnickom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u catrnji ne bijaše vode, vec samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
7 Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, docu da su Jeremiju bacili u catrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata.
8 Tada Ebed-Melek izade iz kraljevskog dvora te ovako rece kralju:
9 "Gospodaru, kralju moj, zlo cine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u catrnju, gdje ce od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu."
10 Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz catrnje dok nije umro."
11 I Ebed-Melek povede ljude, ude u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u catrnju.
12 Kušit Ebed-Melek rece Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija ucini tako.
13 Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz catrnje. Otada Jeremija ostade u tamnickom dvorištu.
14 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dode k njemu na treci ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj rece Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rijeci zatajiti!"
15 Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, neceš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, neceš me poslušati!"
16 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijecima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, necu te pogubiti i necu te predati onima što ti rade o glavi."
17 Jeremija, dakle, rece Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izadeš pred vojskovode kralja babilonskoga, spasit ceš glavu i ovaj grad nece biti uništen požarom; živjet cete ti i tvoj dom.
18 Ako pak ne izadeš pred vojskovode kralja babilonskoga, ovaj ce grad pasti u ruke Kaldejaca i oni ce ga spaliti, a ti se neceš spasiti iz ruku njihovih.'"
19 A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju."
20 Jeremija odvrati: "Oni to nece uciniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit ce ti dobro i spasit ceš život svoj.
21 Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rijeci koju mi Jahve objavi:
22 'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit ce odvedene k vojskovodama kralja babilonskoga i govorit ce: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!'
23 Da, sve ce žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neceš umaci rukama njihovim: dospjet ceš u ruke kralju babilonskom, a grad ce ovaj biti spaljen."
24 Sidkija rece Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inace ceš umrijeti.
25 Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dodu k tebi i kažu: 'TÓa ocituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inace cemo te ubiti',
26 odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kucu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"
27 I doista, dodoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije proculo o onom razgovoru.
28 Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnickom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.