Jeremija

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52

Poglavlje 7

1 Ovo je rijec što dode Jeremiji od Gospodina:
2 "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijec. Reci: Cujte rijec Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.
3 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa cu boraviti s vama na ovome mjestu.
4 Ne uzdajte se u lažne rijeci: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!'
5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete cinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,
6 ako ne budete tlacili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trcali za tudim bogovima na svoju nesrecu -
7 boravit cu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.
8 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeci!
9 Zar da kradete, ubijate, cinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trcite za tudim bogovima kojih ne poznajete,
10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet cinite nedjela i opacine?
11 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim ocima pecina razbojnicka? Ali ja dobro vidim" - rijec je Jahvina.
12 "Podite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoc nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega ucinih zbog opacina naroda svoga izraelskoga.
13 Kako cinite sva ona ista nedjela - rijec je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:
14 od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim ucinit cu isto što sam ucinio i od Šila.
15 Odbacit cu vas od lica svojega kao što odbacih svu bracu vašu, sve potomstvo Efrajimovo."
16 "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te necu uslišiti.
17 Ne vidiš li što cine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?
18 Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolace 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tudim bogovima da me pogrde.
19 Zar mene tim pogrduju - rijec je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?"
20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit cu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drvece i na plodove zemlje, rasplamtjet ce se i nece se ugasiti."
21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.
22 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.
23 Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa cu ja biti vaš Bog, a vi cete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'
24 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, vec podoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leda, a ne lice.
25 Od dana kad oci vaši izidoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.
26 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.
27 Možeš im sve to reci, ali te nece poslušati; zovi ih, nece ti se odazvati.
28 Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"
29 Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.
30 "Da, sinovi Judini cine što je zlo u ocima mojim" - rijec je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;
31 podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kceri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.
32 Stoga evo dolaze dani - rijec je Jahvina - kad se više nece reci Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu ce se pokapati mrtvi, jer drugdje nece biti mjesta.
33 A mrtva tijela ovoga naroda bit ce hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se nece naci da ih poplaši i otjera.
34 Uklonit cu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer ce se zemlja ta pretvoriti u pustinju."