Jeremija

Poglavlje 30

1 Rijec koju Jahve upravi Jeremiji:
2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeci koje ti govorim.
3 Jer evo dolaze dani - rijec je Jahvina - i promijenit cu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit cu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim."
4 Evo rijeci što ih Jahve rece o Izraelu i o Judeji:
5 Ovako govori Jahve: "Cujem krik užasa: strava je to, a ne mir.
6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblicena i problijedjela?
7 Jao, jer velik je dan ovaj, slicna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' ce se izbaviti iz nje.
8 Onoga dana - rijec je Jahve nad Vojskama - slomit cu jaram na njihovu vratu i lance cu njihove raskinuti. Više nece služiti tudinu,
9 vec ce služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga cu im podici.
10 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijec je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit cu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov ce se opet smiriti, spokojno ce živjeti i nitko ga nece plašiti - rijec je Jahvina -
11 jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt cu narode medu koje te prognah, a tebe necu sasvim uništiti; al' cu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."
12 Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.
13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.
14 Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.
15 Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeciva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti ucinih.
16 Al' i oni što te žderu bit ce prožderani, u ropstvo ce svi dušmani tvoji; pljackaši tvoji bit ce opljackani, i koji te plijeniše bit ce oplijenjeni.
17 [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja cu te iscijeliti, rane ti zalijeciti" - rijec je Jahvina.
18 Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit cu udes šatora Jakovljevih, smilovat cu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit ce opet grad sazidan, i dvori ce stajati na starome mjestu.
19 Iz njih ce se cuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit cu ih i više im se nece smanjiti broj, ugled cu im dati i više ih nece prezirati.
20 Sinovi njihovi bit ce mi kao nekoc, zajednica njina preda mnom ce cvrsto stajati, a kaznit cu sve njihove ugnjetace.
21 Glavar njihov iz njih ce niknuti, vladar njihov isred njih ce izaci. Pustit cu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijec je Jahvina.
22 "I vi cete biti moj narod, a ja vaš Bog.
23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnicke.
24 Jahvin se gnjev nece stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno cete to razumjeti.