Jeremija

Poglavlje 22

1 Ovako govori Jahve: "Sidi u palacu kralja judejskoga i objavi ondje ovu rijec.
2 Reci: Slušaj rijec Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.
3 Ovako govori Jahve: 'Cinite pravo i pravicu, izbavite potlacene iz ruku tlacitelja! Ne cinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlacite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.
4 Jer budete li se istinski vladali po rijeci ovoj, na vrata ovog dvora ulazit ce kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.
5 Ako pak ne poslušate ovih rijeci, zaklinjem se sobom - rijec je Jahvina - da cu taj dvor pretvoriti u ruševinu!'"
6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit cu te u pustinju, u grad nenastanjen.
7 Spremit cu protiv tebe zatirace, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju."
8 Mnoštvo ce naroda prolaziti mimo taj grad i pitat ce jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?"
9 Odgovorit ce im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im."
10 Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije placite za onim koji odlazi, jer se nikad više nece vratiti ni rodne grude vidjeti.
11 Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otici iz ovoga mjesta: "Nikad se više nece vratiti,
12 nego ce umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više nece vidjeti."
13 Jao onom koji kucu gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i placu mu ne isplacuje;
14 koji kaže: "Sagradit cu sebi kucu prostranu i prozracne gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom.
15 Jesi li zato kralj što se cedrom razmeceš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je cinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro.
16 Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znaci to mene poznavati? - rijec je Jahvina.
17 Ali tvoje oci i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje ciniš i krivdu.
18 Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim nece naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim nece naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velicanstvo!'
19 Pokopat ce ga k'o magarca, izvuci ga i baciti izvan vrata Jeruzalema."
20 "Popni se na Libanon i vici, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buci, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!
21 Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi rece: 'Necu slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega.
22 Sve ce tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici ce tvoji u izgnanstvo. Tada ceš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.
23 Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ceš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.
24 Života mi moga - rijec je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pecatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.
25 Dat cu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršceš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.
26 I bacit cu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo cete umrijeti.
27 Ali u zemlju u koju ceznu da se vrate nece se vratiti!"
28 TÓa zar je taj covjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne svida? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana?
29 Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rijec Jahvinu.
30 Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga covjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posrecio. Nitko od potomstva njegova nece sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"