Jeremija

Poglavlje 11

1 Rijec koju je Jahve uputio Jeremiji:
2 "Govori Judejcima i Jeruzalemcima.
3 Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio covjek koji ne posluša rijeci Saveza ovoga,
4 rijeci koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peci ražarene, govoreci: Poslušajte glas moj i cinite sve što vam zapovjedim: tada cete biti narod moj, a ja vaš Bog,
5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da cu im dati zemlju u kojoj tece mlijeko i med - kao što je danas.'" A ja odgovorih i rekoh: "Tako je, Jahve."
6 I dalje mi rece Jahve: "Objavi rijeci ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte rijeci Saveza ovoga, te ih izvršavajte.
7 Jer sam ozbiljno opominjao oceve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj!
8 Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošcu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve rijeci Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'"
9 I rece mi Jahve: "Zavjera je medu Judejcima i Jeruzalemcima.
10 Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje rijeci, pa trcahu za tudim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim."
11 Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest cu na njih zlo kojemu nece umaci; vapit ce k meni, ali ih ja necu slušati.
12 Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni nece pomoci u vrijeme nevolje!
13 Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu.
14 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih necu uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj."
15 Što li ce draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoce li pretilina i meso posveceno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti cistom?
16 "Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišce; spaljene su grane njene.
17 Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesrecu ti namijeni zbog zlocina što ga ucini dom Izraelov i dom Judin kadeci Baalu da bi mene razgnjevili.
18 Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke.
19 A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!"
20 Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvecuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
21 Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!"
22 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja cu ih kazniti. Njihovi ce mladici od maca poginuti, sinovi i kceri pomrijet ce od gladi.
23 Ni ostatka nece ostati kad donesem nesrecu ljudima u Anatotu u godini kazne njihove."