Jeremija

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52

Poglavlje 16

1 I dode mi rijec Jahvina i rece:
2 "Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kceri na ovome mjestu.
3 Jer ovako govori Jahve o kcerima i sinovima koji ce se roditi na ovome mjestu i o majkama koje ce ih radati i o ocevima koji ce ih imati u ovoj zemlji:
4 Oni ce umrijeti smrcu prebolnom, nitko ih nece oplakivati, niti ce ih sahraniti. Pretvorit ce se u gnoj za oranice, izginut ce od maca i gladi, a njihova ce trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim."
5 Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ uci u kucu žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijec je Jahvina - ljubav i samilost.
6 Pomrijet ce veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih nece pokopati. Nitko nece naricati nad njima, niti ce zbog njih praviti ureza, niti kose šišati.
7 Za onog u žalosti nece kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitice mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.
8 Ne ulazi u kucu slavlja da s njima sjediš i gostiš se."
9 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ucinit cu da s ovog mjesta i pred vašim ocima i u ovim danima išceznu poklici radosti i veselja i glasovi zarucnika i zarucnice.
10 A kad objaviš tom narodu sve ove rijeci, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrecom; u cemu je zlocinstvo naše i u cemu su grijesi naši što ih pocinismo protiv Jahve, Boga našega?' -
11 onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - rijec je Jahvina - i trcaše za tudim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše.
12 A vi još gore uciniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošcu zloga srca svoga, a mene ne sluša.
13 Zato cu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje cete služiti tudim bogovima danju i nocu: jer necu vam se više smilovati!'"
14 "Zato, evo, dolaze dani - rijec je Jahvina - kad se više nece govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta',
15 nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit cu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.
16 Evo, poslat cu mnoga ribara - rijec je Jahvina - koji ce ih uloviti. A zatim cu dovesti mnoge lovce koji ce ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pecinskih rasjeklina.
17 Jer moje oci prate sve njihove putove: nece mi izmaci, niti se bezakonje njihovo može sakriti od ociju mojih.
18 Dvostruko cu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama."
19 Jahve, snago moja i moja utvrdo, utocište moje u danima nevolje! K tebi ce doci narodi s krajeva zemlje. I govorit ce: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoc.
20 TÓa stvara li covjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.
21 Ucinit cu, evo, da osjete, da ovaj put zaista ocute moju ruku i snagu moju, i znat ce da mi je ime Jahve.