Jeremija

Poglavlje 8

1 "U ono vrijeme - rijec je Jahvina - povadit ce iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svecenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.
2 I razasut ce ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijedahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I nece ih pokupiti i sahraniti; ostat ce kao gnoj po zemlji.
3 Tada ce svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rijec je Jahve nad Vojskama.
4 "Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, nece li opet ustati, zaluta li, nece li se opet vratiti?
5 Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Cvrsto se drže laži, nece da se obrate.
6 Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što ucinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.
7 Cak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.
8 Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!
9 Mudraci ce biti osramoceni, prestravljeni i uhvaceni u zamku. Gle, oni prezreše rijec Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi?
10 Zato cu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajacima. Jer od najmanjeg do najvecega svi gramze za plijenom, od proroka do svecenika svi su varalice.
11 I olako lijece ranu naroda mojega vicuci: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.
12 Neka se postide što gnusobu pociniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato ce popadati s onima što padaju, srušit ce se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
13 "Htjedoh u berbu k njima - rijec je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; cak je i lišce uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.
14 'Zašto još cekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve.
15 Nadasmo se miru, ali dobra nema, cekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!
16 Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršce zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.'
17 I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema carolija; ujedat ce vas - rijec je Jahvina -
18 lijeka biti nece." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.
19 Evo zapomažu kceri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tudinskim?
20 Žetva prode, minu ljeto, a mi nismo spašeni!"
21 Satrven sam što je kci naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet.
22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijecnika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kceri naroda mojega?