Jeremija

Poglavlje 51

1 Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pucanstva kaldejskog vjetar zatornicki.
2 Poslat cu na Babilon vijace da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,
3 nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladica njihovih, svu mu vojsku kleto uništite!
4 Pobijeni ce padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim."
5 Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.
6 Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom placa po zasluzi!
7 Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše.
8 Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda ce ozdravit'!
9 Lijecili smo Babilon, al' se ne izlijeci. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake.
10 Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega.
11 Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potace duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.
12 Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojacajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona.
13 O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak dode, kraj tvojoj lakomosti.
14 Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit cu te ljudstvom kao skakavcima, zaorit ce protiv tebe vika bojna."
15 On snagom svojom stvori zemlju, mudrošcu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
16 Kad mu glas zaori, huce vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
17 Svakom covjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.
18 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast ce u dan kazne.
19 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.
20 Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva.
21 Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaca.
22 Pomlatih tobom covjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladica i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.
23 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljace.
24 Ali na vaše oci sada placa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uciniše Sionu - rijec je Jahvina.
25 "Evo me na te, Goro zatornice - rijec je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut cu rukom protiv tebe, svalit cu te s litice, pretvorit cu te u goru spaljenu.
26 Iz tebe više nece klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ceš vjecna pustinja" - rijec je Jahvina.
27 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog medu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci!
28 Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju.
29 Zemlja ce se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.
30 Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima.
31 Teklic teklica prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,
32 prijelazi zaposjednuti, tvrdave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni.
33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kci je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doci ce joj vrijeme žetve."
34 Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena.
35 "Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem.
36 Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja cu braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit cu more njegovo i presahnut cu izvore njegove.
37 Babilon ce biti hrpa ruševina, brlog cagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen.
38 Svi zajedno ricu k'o lavovi, zavijaju kao lavici.
39 Kad se ugriju, priredit ce im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjecnim snom, da se više ne probude - rijec je Jahvina.
40 Odvest cu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."
41 "Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima?
42 Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.
43 Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: covjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin covjecji."
44 "Kaznit cu Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Nece više k njemu hrliti narodi, srušit ce se babilonske zidine.
45 Izadi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!
46 Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.
47 Jer evo dolaze dani kada cu kazniti kipove babilonske, i sva ce mu se zemlja postidjeti, i svi ce mu pobijeni ležat' posred grada.
48 Tada ce nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer ce sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijec je Jahvina!
49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.
50 Vi što umakoste macu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:
51 'Stidjeli smo se slušajuc' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tudinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.'
52 Zato, evo, dolaze dani - rijec je Jahvina - kad cu kazniti kipove njegove i po svoj ce mu zemlji stenjat' ranjenici.
53 Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju ce zapovijed na nj navalit' pustošnici" - rijec je Jahvina.
54 Cujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske!
55 Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: bucili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.
56 Jest, pustošnik dode na Babilon, uhvaceni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji placa po zasluzi!
57 "Opojit cu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjecnim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama.
58 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit ce do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit ce ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mucili!"
59 Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, cetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik.
60 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesrecu koja je morala doci na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona.
61 Jeremija rece Seraji: "Kad dodeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rijeci.
62 I reci: 'Jahve, ti sam rece da ceš zatrti ovo mjesto te u njemu nicega više nece biti, ni covjeka ni živinceta, nego ce postati vjecna pustinja.'
63 Kad procitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat.
64 I reci: 'Ovako ce potonuti Babilon i nece se više podici iz nesrece koju cu na nj svaliti.'" To su rijeci Jeremijine.