Jeremija

Poglavlje 3

1 "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludnicila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rijec je Jahvina.
2 Podigni oci na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih docekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opacinom svojom,
3 zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Celo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi.
4 Ne dovikuješ li mi sada: 'Oce moj, ti si prijatelj mladosti moje!
5 Hoce li zauvijek plamtjeti, vjecno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a ciniš i dalje zla koliko god možeš."
6 Jahve mi rece u dane kralja Jošije: "Vidje li što ucini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu.
7 A ja mišljah: 'Poslije svega što ucini vratit ce se k meni.' Ali se ona ne vraca. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.
8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud.
9 I svojim lakoumnim bludom obešcasti zemlju; cinila je preljub s kamenjem i drvljem.
10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, vec samo prijetvorno" - rijec je Jahvina.
11 I rece mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.
12 Idi i vici prema Sjeveru ove rijeci. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rijec je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rijec je Jahvina - necu se gnjeviti dovijeka.
13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tudincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rijec je Jahvina.
14 Vratite se, sinovi odmetnici - rijec je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet cu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion.
15 I dat cu vam pastire po srcu svojemu koji ce vas pasti razumno i mudro.
16 A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - rijec je Jahvina - više se nece govoriti: 'Kovceg Jahvina Saveza' i nitko nece na nj misliti, nitko ga se nece sjecati ni za njim ceznuti, niti ga ponovo graditi.
17 U to ce se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi ce se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više nece tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
18 U one dane slagat ce se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno ce krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu."
19 A ja rekoh: "Kako da te ubrojim medu sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser medu narodima! Pomislih: Ti ceš me zvati 'Oce moj!' i neceš se više odvratiti od mene."
20 "Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rijec je Jahvina.
21 Cuj! Po goletima plac se cuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.
22 - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlijecit cu odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš!
23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo!
24 Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kceri i sinove.
25 Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.