Jeremija

Poglavlje 10

1 Slušajte rijec koju vam govori Jahve, dome Izraelov.
2 Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršcite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršcu samo bezbošci.
3 Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeceno u šumi, djelo ruku tesarovih,
4 ukrašeno srebrom i zlatom, pricvršceno cavlima i cekicima da se ne klima.
5 Nalik su na pticja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla ciniti, ali ni dobra uciniti ne mogu."
6 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.
7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer medu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna!
8 Cime vatru lože, to ih zaluduje! Zakon im isprazan - obicno drvo,
9 tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubicastim i crvenim grimizom.
10 A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjecni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
11 Evo što cete o kipovima reci: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."
12 On stvori zemlju snagom svojom, mudrošcu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
13 Kad mu glas zaori, huce vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
14 Svakom covjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!
15 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast ce u dan kazne.
16 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo."
17 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi!
18 Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko cu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nadu."
19 "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit cu je!
20 Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska."
21 Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreca ne prati i sva se stada raspršiše.
22 Cujte vijest! Primice se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog cagalja.
23 Znam, Jahve, da put covjeka nije u njegovoj vlasti, da covjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!
24 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.
25 Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.