Job

Poglavlje 9

1 Job progovori i rece:
2 "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom covjek ima pravo?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisucu.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokrece.
6 Pokrece on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rada, on pecatom svojim i zvijezde pecati.
8 Jedini on je nebesa razapeo i pucinom morskom samo on hodao.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašice i zvijezda na južnome nebu.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih cudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12 Ugrabi li što, tko ce mu to prijecit, i tko ga pitat smije: 'Što si ucinio?'
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponicu saveznici Rahaba.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijec da protiv njega izaberem?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 Ni casa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorcinom napaja!
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjaci! Ako je na pravdu - tko ce njega na sud?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokoncava.
23 I bic smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oci sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 Od skorotece su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videc.'
26 K'o camci od rogoza hitro promicu, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27 Kažem li: zaboravit cu jadikovku, razvedrit cu lice i veseo biti,
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 Ako li sam grešan, tÓa cemu onda da zalud mucim sebe.
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 u vecu bi me necist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 Nije covjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parniciti.
33 Niti kakva suca ima medu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 Govorit cu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim ocima!