Job

Poglavlje 7

1 Nije l' vojska život covjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadnicara štono placu ceka,
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noci su mucne meni dosudene.
4 Liježuc' mislim svagda: 'Kada cu ustati?' A dižuc se: 'Kada vecer docekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i rašcinja se.
6 Dani moji brže od cunka prodoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oci mi nece više vidjet' srece!
8 Prijateljsko oko nece me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol side, više ne izlazi.
10 Domu svome natrag ne vraca se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 Ustima ja svojim stoga branit' necu, u tjeskobi duha govorit cu sada, u gorcini duše ja cu zajecati.
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
13 Kažem li: 'Na logu cu se smirit', ležaj ce mi olakšati muke',
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me videnjima mucnim.
15 Kamo srece da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 Ja ginem i vjecno živjet necu; pusti me, tek dah su dani moji!
17 Što je covjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Kada ceš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvacku progutat'?
20 Ako sam zgriješio, što ucinih tebi, o ti koji pomno nadzireš covjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog cega sam tebi na teret postao?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeci preko krivnje moje? Jer, malo ce proci i u prah cu leci, ti ceš me tražiti, al' me biti nece."