Job

Poglavlje 42

1 A Job ovako odgovori Jahvi:
2 "Ja znadem, moc je tvoja bezgranicna: što god naumiš, to izvesti možeš.
3 Tko je taj koji rijecima bezumnim zamracuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o cudesima meni neshvatljivim.
4 O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja cu te pitat', a ti me pouci.
5 Po cuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oci moje vidješe.
6 Sve rijeci svoje zato ja poricem i kajem se u prahu i pepelu."
7 Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeci, rece on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.
8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i podite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit ce se za vas. Imat cu obzira prema njemu i necu vam uciniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."
9 Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uciniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.
10 I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruci ono što je posjedovao.
11 Tad se vratiše Jobu sva njegova braca, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuci, žaleci ga i tješeci zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.
12 Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo cetrnaest tisuca ovaca, šest tisuca deva, tisucu jarmova volova i tisucu magarica.
13 Imao je sedam sinova i tri kceri.
14 Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trecoj Keren-Hapuk.
15 U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kceri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braci.
16 Poslije toga Job doživje dob od sto cetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do cetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.
17