Job

Poglavlje 27

1 Job nastavi svoju besjedu i rece:
2 "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorca:
3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
4 usne moje nece izustiti zlocu niti ce laž kakva doci na moj jezik.
5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' nece.
7 Neka mi dušmana kob opakog snade, a mog protivnika udes bezbožnikov!
8 Cemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
9 Hoce li cuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
10 Zar ce se radovat' on u Svesilnome, zar ce Boga svakog casa zazivati?
11 Ali Božju ruku ja cu vam pokazat' i necu vam sakrit namjere Svesilnog.
12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
13 "Ovu sudbu Bog dosuduje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguceg.
14 Ima li sinova mnogo, mac ih ceka, a porod mu nece imat' dosta kruha.
15 Smrt ce sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat nece.
16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
17 nek' ih skuplja, odjenut ce ih pravednik, ljudi ce nedužni podijeliti srebro.
18 Od paucine je kucu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže cuvar:
19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oci otvori, niceg više nema.
20 Usred bijela dana strava ga spopada, nocu ga oluja zgrabi i odnese.
21 Istocni ga vjetar digne i odvuce, daleko ga baca od njegova mjesta.
22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaci iz ruke.
23 Rukama plješcu nad njegovom propašcu i zvižde na njega kamo god došao.