Job

Poglavlje 15

1 Elifaz Temanac progovori tad i rece:
2 "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istocnim trbuh napuhuje?
3 Zar on sebe brani rijecima ispraznim, besjedama koje nicem ne koriste?
4 Još više ti ciniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
5 Tvoje rijeci krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
6 vlastita te usta osuduju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoce.
7 Zar si prvi covjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost citavu za se prisvojio?
9 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvacamo?
10 Ima medu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeci upucene tebi?
12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrceš ocima
13 kad proti Bogu jarost svoju okreceš, a iz usta takve rijeci ti izlaze!
14 Što je covjek da bi cist mogao biti? Zar je itko roden od žene pravedan?
15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa cista nisu,
16 a kamoli to bice gadno i buntovno, covjek što k'o vodu pije opacinu!
17 Mene sad poslušaj, poucit' te hocu, što god sam vidjeh, ispricat' ti želim,
18 i ono što naucavahu mudraci ne tajec' što su primili od preda
19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tudin nije nikada stupio.
20 Zlikovac se muci cijelog svoga vijeka, nasilniku vec su ljeta odbrojena.
21 Krik strave svagda mu u ušima jeci, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
22 Ne nada se da ce izbjeci tminama i znade dobro da je macu namijenjen,
23 strvinaru da je kao plijen obecan. On znade da mu se dan propasti bliži.
24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
25 On je protiv Boga podizao ruku, usudivao se prkosit' Svesilnom
26 Ohola je cela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
28 Razrušene je zaposjeo gradove i kucišta nastanio napuštena. Srušit ce se ono što za sebe sazda;
29 cvasti mu nece, vec rasuti se blago, sjena mu se nece po zemlji širiti.
30 On se tami više izmaknuti nece, opržit ce oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat ce ga.
31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer ce mu ispraznost biti svom nagradom.
32 Prije vremena ce svenut' mu mladice, grane mu se nikad nece zazelenjet'.
33 Kao loza, grozd ce stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit ce cvatove.
34 Da, bezbožnicko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
35 Koji zlom zanesu, radaju nesrecu i prijevaru nose u utrobi svojoj."