Job
Poglavlje 1
1 Bijaše nekoc u zemlji Usu covjek po imenu Job. Bio je to covjek neporocan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.
2 Rodilo mu se sedam sinova i tri kceri.
3 Imao je sedam tisuca ovaca, tri tisuce deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služincadi. Covjek taj bijaše najugledniji medu svim istocnjacima.
4 Sinovi su njegovi obicavali naizmjence priredivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima.
5 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na ocišcenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda cinio.
6 Jednoga dana dodu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a medu njima pristupi i Satan.
7 Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prodoh zemljom i obidoh je", odgovori on.
8 Nato ce Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Covjek je to neporocan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!"
9 A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji?
10 Zar nisi ogradio njega, kucu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji.
11 Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice ce te prokleti!"
12 "Neka ti bude! - rece Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina.
13 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kceri jeli i pili vino u kuci najstarijeg brata,
14 dode glasnik k Jobu i rece: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle,
15 kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim macem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."
16 Dok je on još to govorio, dode drugi i rece: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim."
17 Dok je još govorio, dode treci i rece: "Kaldejci navališe sa tri cete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim macem. Jedini ja utekoh da ti javim."
18 Dok je ovaj još govorio, dode cetvrti i rece: "Tvoji su sinovi i kceri jeli i pili vino u kuci najstarijeg brata.
19 I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva cetiri ugla kuce, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."
20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nicice pade na zemlju, pokloni se
21 i rece: "Go izidoh iz krila majcina, go cu se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"
22 Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.