Job

Poglavlje 5

1 Ded zazivlji! Zar ce ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
2 Doista, budalu njegov bijes ubija, ludaka ce sasvim skoncat ljubomora.
3 Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kucu mu pade.
4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezašticene na Vratima tlace.
5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
6 Ne, opacina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nici sama,
7 nego covjek rada muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
8 Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
9 Nedokuciva on djela silna stvori, cudesa koja se izbrojit' ne mogu.
10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
11 Da bi ponižene visoko digao, da bi ojadene srecom obdario,
12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoceli, on im izjalovi.
13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraca u ništa.
14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noci.
15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnickih ruku diže siromaha.
16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
17 Da, blago covjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
18 On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
19 Iz šest ce nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti nece.
20 U gladi, od smrti on ce te spasiti, a u ratu, oštru ce te otet macu.
21 Bicu zla jezika uklonit ce tebe, ispred otimaca bez straha ceš biti.
22 Suši i studeni ti ceš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neceš.
23 Sklopit' ti ceš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru ce biti.
24 U šatoru svome mir ceš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut ce stajat.
25 Koljeno ceš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
26 U grob ti ceš leci kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
27 Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."