Job

Poglavlje 21

1 Job progovori i rece:
2 "Slušajte, slušajte dobro što cu reci, utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Otrpite da rijec jednu ja izrecem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Zar protiv covjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Pogledajte na me: užas ce vas spopast', rukom cete svoja zakloniti usta;
6 pomislim li na to, prestravim se i sam i citavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, mocniji bivaju?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred ocima.
9 Strah nikakav kuce njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
11 K'o jagnjad djeca im slobodno skakucu, veselo igraju njihovi sinovi.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
13 Dane svoje završavaju u sreci, u Podzemlje oni silaze spokojno.
14 A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
15 TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'
16 Zar svoju srecu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Zar se luc opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreca? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 Hoce l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!
20 Vlastitim ocima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad ce se presjec' niz njegovih mjeseci?
22 Ali tko ce Boga uciti mudrosti, njega koji sudi najvišim bicima?
23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 bokova od pretiline otežalih i kostiju socne moždine prepunih.
25 A drugi umire s gorcinom u duši, nikad nikakve ne okusivši srece.
26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Jer pitate: 'Gdje je kuca plemiceva, šator u kojem stanovahu opaki?'
29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedocanstvo ne primate:
30 'Opaki je u dan nesrece pošteden i u dan Božje jarosti veseo je.'
31 Al' na postupcima tko ce mu predbacit' i tko ce mu vratit' što je pocinio?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide citavo pucanstvo.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"