Job

Poglavlje 28

1 "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se procišcava.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudace rastaljene bakar.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvecih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4 Celjad iz tudine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuc' se, daleko od ljudi.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nice kao od vatre sve je razrovano.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Zvijeri divlje njima nisu krocile niti je kada lav njima prošao.
9 Ali na kamen diže covjek ruku te iz korijena prevraca planine.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13 Covjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15 Zlatom se cistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Sa zlatom, staklom ne poreduje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18 Cemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steci Mudrost no biserje.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni cistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21 Sakrivena je ocima svih živih; ona izmice pticama nebeskim.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo culi.'
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27 tad ju je vidio te izmjerio, ucvrstio i do dna ispitao.
28 A potom je rekao covjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."