Job

Poglavlje 6

1 A Job progovori i rece:
2 "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeci zastraniti znaju.
4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
5 TÓa, kraj svježe trave njace li magarac, muce li govece kraj punih jasala?
6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
7 Al' ono što mi se gadilo dotaci, to mi je sada sva hrana u bolesti.
8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono cem se nadam!
9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
11 Zar snage imam da mogu cekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoc nije uskracena?
14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
15 Kao potok me iznevjeriše braca, kao bujice zimske svoje korito.
16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
18 Karavane zbog njih skrecu sa putova, u pustinju zadu i u njoj se gube.
19 Karavane temske ocima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
20 A kad do njih dodu, nadu se u cudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
21 U ovom ste casu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
24 Vi me poucite, pa cu ušutjeti, u cem je moj prijestup, pokažite meni.
25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
26 Mislite li možda prekoriti rijeci? TÓa u vjetar ide govor ocajnikov!
27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
28 U oci me sada dobro pogledajte, paz'te necu li vam slagati u lice.
29 Povucite rijec! Kakve li nepravde! Povucite rijec, neporocan ja sam!
30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesrecu svaku okusio nisam?