Job

Poglavlje 24

1 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
2 Bezbožnici pomicu granice, otimaju stado i pasu ga.
3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
5 K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
6 Po tudem polju oni pabirce, paljetkuju vinograd opakog.
7 Goli noce, nemaju haljine, ni pokrivaca protiv studeni.
8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tude snoplje nose.
11 Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
12 Samrtnici hropcu iz gradova, ranjenici u pomoc zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.
13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
14 Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noci lopov skice [16a] i u tmini provaljuje kuce.
15 Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet nece', kaže on i zastire velom svoje lice.
16 [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni nece da za svjetlost znaju.
17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
18 Prije nego svane, on vec hitro bježi kloneci se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 K'o što vrucina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opacina.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije ucinio dobra.
22 Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeceni kao glave klasovima."
25 Nije li tako? Tko ce me u laž utjerat'? Tko moje rijeci poništiti može?"