Djela apostolska

Poglavlje 8

1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuce, odvlacio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
4 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješcujuci Rijec.
5 Filip tako side u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
6 Mnoštvo je jednodušno prihvacalo što je Filip govorio slušajuci ga i gledajuci znamenja koja je cinio.
7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili necisti duhovi vicuci iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
8 Nasta tako velika radost u onome gradu.
9 Covjek se neki, imenom Šimun, u gradu vec duže bavio carobnjaštvom i opcaravao narod tvrdeci da je neki veliki.
10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."
11 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opcaravao svojim vradžbinama.
12 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješcivaše evandelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
13 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuci znamenja i cudesa koja su se dogadala.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu culi da je Samarija prigrlila rijec Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
15 Oni sidoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
19 govoreci: "Dajte i meni tu moc da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."
20 Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steci!
21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
23 Ta gledam te: žucju si gorak i nepravdom okovan."
24 Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snade ništa od toga što rekoste!"
25 Oni pak pošto posvjedociše i dorekoše rijec Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješcujuci evandelje mnogim selima samarijskim.
26 Andeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i podi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."
27 On usta i pode. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
28 Vracao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjedaše na svojim kolima i citaše proroka Izaiju.
29 Duh rece Filipu: "Podi i pridruži se tim kolima!"
30 Filip pritrca i cu gdje onaj cita Izaiju proroka pa ce mu: "Razumiješ li što citaš?"
31 On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
32 A citao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
33 U poniženju sud mu je uskracen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
34 Dvoranin se obrati Filipu pa ce mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
35 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evandelje: Isusa.
36 Putujuci tako, stigoše do neke vode pa ce dvoranin: "Evo vode! Što prijeci da se krstim?"
37 #
38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, sidoše u vodu te ga Filip krsti.
39 A kad izidoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
40 a Filip se nade u Azotu. I kako je prolazio, navješcivaše evandelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.