Djela apostolska

Poglavlje 13

1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i ucitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda cetverovlasnika, i Savao.
2 Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, rece Duh Sveti: "De mi odlucite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao."
3 Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.
4 Poslani od Svetoga Duha sidu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.
5 Kad se nadoše u Salamini, navješcivahu rijec Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.
6 Pošto pak prodoše sav otok do Pafa, nadoše nekog vracara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu.
7 On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, covjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska cuti rijec Božju,
8 ali im se usprotivi Elim, Vracar - tako mu se ime prevodi - nastojeci odvratiti namjesnika od vjere.
9 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom
10 i rece: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine davolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje?
11 Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ceš i neko vrijeme neceš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajuci stade tražiti ruke vodilje.
12 Videci što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim.
13 Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.
14 Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli.
15 Nakon citanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braco, rekoše, ima li u vas koja rijec utjehe za narod, govorite!"
16 Nato usta Pavao, dadne rukom znak i rece: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, cujte!
17 Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje.
18 Oko cetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji
19 pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj
20 za kakve cetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka.
21 Onda zaiskaše kralja pa im Bog za cetrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova.
22 Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoci: Nadoh Davida, sina Jišajeva, covjeka po svom srcu, koji ce ispuniti sve moje želje.
23 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obecanju Izraelu Spasitelja, Isusa.
24 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obracenja svemu narodu izraelskomu.
25 A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuce na nogama.'"
26 "Braco, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se medu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijec spasenja.
27 Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rijeci prorockih što se citaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše.
28 Premda ne nadoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne.
29 Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob.
30 Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
31 On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."
32 "I mi vam navješcujemo evandelje: obecanje dano ocima
33 Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.
34 Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad nece vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat cu vama svetinje Davidove, pouzdane.
35 Zato i na drugome mjestu kaže: Neceš dati da Svetac tvoj ugleda truleži.
36 David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež,
37 a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži.
38 /
39 Neka vam dakle braco, znano bude: po Ovome vam se navješcuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od cega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!
40 Pazite da se ne zbude što je receno u Prorocima:
41 Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo cinim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprica."
42 Na izlasku su ih molili da im iduce subote o tome govore.
43 A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice podoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
44 Iduce se subote gotovo sav grad zgrnu cuti rijec Gospodnju.
45 Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujuci suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio.
46 Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijec Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vjecnoga, obracamo se evo poganima.
47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.
48 Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijec Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odredeni za život vjecni.
49 Rijec se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
50 Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.
51 Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.
52 A ucenici su se ispunjali radošcu i Duhom Svetim.