Djela apostolska

Poglavlje 6

1 U one dane, kako se broj ucenika množio, Židovi grckog jezika stadoše mrmljati protiv domacih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.
2 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo ucenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo rijec Božju da bismo služili kod stolova.
3 De pronadite, braco, izmedu sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih cemo postaviti nad ovom službom,
4 a mi cemo se posvetiti molitvi i posluživanju Rijeci."
5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu.
6 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke.
7 I rijec je Božja rasla, uvelike se množio broj ucenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svecenika prihvacalo vjeru.
8 Stjepan je pun milosti i snage cinio velika cudesa i znamenja u narodu.
9 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poceše raspravljati sa Stjepanom,
10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Culi smo ga govoriti pogrdne rijeci protiv Mojsija i Boga."
12 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa pridu, zgrabe ga i odvuku u Vijece.
13 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj covjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
14 Culi smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarecanin razvalit ce ovo Mjesto i izmijeniti obicaje koje nam predade Mojsije'."
15 A svi koji su sjedili u Vijecu upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u andela.