Djela apostolska

Poglavlje 17

1 Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga.
2 Po obicaju ude Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.
3 Tumacio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješcujem."
4 Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.
5 Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake ulicnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kucu Jasonovu tražeci da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
6 Kako ih ne nadoše, odvukoše Jasona i neke od brace pred gradske glavare vicuci: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet.
7 Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus."
8 Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to culi
9 te oni od Jasona i ostalih uzeše jamcevinu pa ih pustiše.
10 Braca su pak brže-bolje nocu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu.
11 Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijec sa svom spremnošcu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako.
12 Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grckih žena i muževa.
13 Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješcuje rijec Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.
14 Braca tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje.
15 Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseci Sili i Timoteju zapovijed da što prije dodu k njemu.
16 Dok ih je u Ateni išcekivao, ogorci se Pavao u duši promatrajuci kako je grad pokumiren.
17 Medutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.
18 Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoickih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reci ta cavka?" Drugi pak: "Navješcuje, cini se, neke tude bogove." Jer navješcivaše Isusa i uskrsnuce.
19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naucavaš?
20 Cudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti."
21 Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.
22 Tada Pavao stade posred Areopaga i rece: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.
23 Doista, prolazeci i promatrajuci vaše svetinje nadoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješcujem."
24 "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;
25 i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.
26 Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odredena vremena i mede prebivanja njihova
27 da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.
28 U njemu doista živimo, micemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo cak i rod!"
29 "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slicno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijecem i maštom ljudskom."
30 "I ne obaziruci se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate
31 jer ustanovi Dan u koji ce suditi svijetu po pravdi, po Covjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."
32 Kad cuše "uskrsnuce od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još cemo te o tom slušati!"
33 Tako se Pavao povuce od njih.
34 Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; medu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.