Djela apostolska

Poglavlje 28

1 Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta.
2 Urodenici nam iskazivahu nesvakidašnje covjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je pocela kiša i bilo zima.
3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrucine izade zmija i pripije mu se za ruku.
4 Kad su urodenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su medu sobom: "Ovaj je covjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."
5 Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa;
6 a oni ocekivahu da ce oteci i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo cekali i vidjeli da mu se ništa neobicno nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.
7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.
8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao ude k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeci ga.
9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.
10 Oni nas mnogim pocastima pocastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.
11 Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom ladom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.
12 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.
13 Odande ploveci uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole.
14 Ondje nadosmo bracu koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.
15 Kada su tamošnja braca cula za nas, izidoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se.
16 A kad udosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je cuvao.
17 Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, rece im: "Ja, braco, ne ucinih ništa protiv naroda ni obicaja otackih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana.
18 Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa cime bih bio zaslužio smrt.
19 Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod.
20 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige."
21 Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle brace o tebi što zlo javio ili rekao.
22 Nego htjeli bismo od tebe cuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjeci."
23 Nato urekoše dan pa dodoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedocio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do veceri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.
24 I jedne uvjeriše njegove rijeci, a drugi nisu vjerovali.
25 Nesložni tako medu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao rece još jednu rijec: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku rece ocima vašim:
26 Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat cete, slušati - i necete razumjeti; gledat cete, gledati - i necete vidjeti!
27 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zacepiše, oci zatvoriše da ocima ne vide, ušima ne cuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijecim.
28 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni ce poslušati!"
29 #
30 Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,
31 propovijedao kraljevstvo Božje i naucavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.