Djela apostolska

Poglavlje 23

1 Pavao uprije pogled u Vijece i rece: "Braco, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."
2 Nato veliki svecenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.
3 Onda mu Pavao rece: "Udarit ce Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?"
4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svecenika Božjega da pogrduješ?"
5 Pavao odvrati: "Nisam znao, braco, da je veliki svecenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."
6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijecu: "Braco, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuca mrtvih."
7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmedu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.
8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuca, ni andela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreci: "Ništa zlo ne nalazimo na tom covjeku! A što ako mu je duh govorio, ili andeo?"
10 Kad razmirica posta još vecom, poboja se tisucnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska side, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
11 Iduce noci pristupi mu Gospodin i rece: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedocio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedociš!"
12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da nece ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13 Bilo je više od cetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
14 Oni odu k velikim svecenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
15 Stoga vi sada zajedno s Vijecem predocite tisucniku neka vam ga dovede kao da kanite tocnije razaznati njegov slucaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi."
16 Ali sin Pavlove sestre docu za zavjeru, približi se i ude u vojarnu dojaviti Pavlu.
17 Pavao pak pozove jednog satnika i rece mu: "Ovog mladica odvedi k tisucniku: ima mu nešto dojaviti."
18 On ga uze, odvede k tisucniku i rece mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladica privedem k tebi; ima ti nešto reci."
19 Tisucnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?"
20 "Židovi su se, rece on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijece kao da se kane tocnije raspitati o njemu.
21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga ceka više od cetrdeset onih koji se zakleše da nece jesti ni piti dok ga ne smaknu. Vec su spremni, samo cekaju tvoju privolu."
22 Tisucnik onda otpusti mladica i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."
23 Zatim dozva dva satnika i rece im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon trece nocne ure podu u Cezareju.
24 Neka se pripravi živina na koju ce se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."
25 Napisa i pismo ovoga sadržaja:
26 "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!
27 Ovoga covjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrcah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijece.
29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.
30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."
31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga nocu u Antipatridu.
32 Sutradan ostave konjanike da s njime podu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.
33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruciše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.
34 Pošto upravitelj procita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:
35 "Saslušat cu te, rece, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi cuvati ga u dvoru Herodovu.