Djela apostolska

Poglavlje 5

1 Neki pak covjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje
2 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.
3 Petar mu rece: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?
4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoc prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlucio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"
5 Kako Ananija cu te rijeci, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to culi.
6 Nato ustanu mladici, poviju ga, iznesu i pokopaju.
7 Nakon otprilike tri sata ude njegova žena ne znajuci što se dogodilo.
8 Petar joj rece: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."
9 A Petar ce joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe ce iznijeti!"
10 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladici udu, nadu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.
11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to culi.
12 Po rukama se apostolskim dogadala mnoga znamenja i cudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.
13 Nitko se drugi nije usudivao pridružiti im se, ali ih je narod velicao.
14 I sve se više povecavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu
15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.
16 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od necistih duhova, i svi bi ozdravljali.
17 Onda se podiže veliki svecenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.
18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.
19 Ali andeo Gospodnji nocu otvori vrata tamnice, izvede ih i rece:
20 "Podite i postojano u Hramu navješcujte narodu sve rijeci Života ovoga."
21 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naucavali. Uto stiže veliki svecenik i njegove pristaše, sazovu Vijece i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.
22 Kad stražari stigoše onamo, ne nadoše ih u tamnici pa se vrate i jave:
23 "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i cuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nadosmo."
24 Kad su hramski zapovjednik i veliki svecenici culi te rijeci, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.
25 Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uce narod."
26 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
27 Dovedoše ih i privedoše pred Vijece. Veliki ih svecenik zapita:
28 "Nismo li vam strogo zabranili uciti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hocete na nas navuci krv toga covjeka."
29 Petar i apostoli odvrate: "Treba se vecma pokoravati Bogu negoli ljudima!
30 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.
31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zacetnika i Spasitelja da obracenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.
32 I mi smo svjedoci tih dogadaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."
33 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.
34 Ali ustade u Vijecu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude nacas izvedu
35 pa ce vijecnicima: "Izraelci, dobro promislite što cete s tim ljudima.
36 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeci da je netko, i uza nj prista oko cetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.
37 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuce narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.
38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast ce;
39 ako li je pak od Boga, necete ga moci uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nadete." Poslušaju ga
40 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.
41 Oni pak odu ispred Vijeca radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
42 I svaki su dan u Hramu i po kucama neprestance ucili i navješcivali Krista, Isusa.