Djela apostolska

Poglavlje 4

1 Dok su oni još govorili narodu, pridu im svecenici, hramski zapovjednik i saduceji,
2 ozlovoljeni što uce narod i navješcuju - u Isusu - uskrsnuce od mrtvih;
3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer vec bijaše vecer.
4 Ipak mnogi od onih koji su culi Rijec, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuca.
5 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -
6 i veliki svecenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvecenickoga.
7 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uciniste?"
8 Onda Petar pun Duha Svetoga rece: "Glavari narodni i starješine!
9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela ucinjena bolesnu covjeku? Po kome je ovaj spašen?
10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarecanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!
11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
13 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajuci da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u cudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
14 videci gdje s njima stoji izlijeceni covjek, nisu mogli ništa protusloviti.
15 Stoga zapovjediše da izadu iz vijecnice pa stadoše raspravljati:
16 "Što cemo s tim ljudima? Ta ucinili su ocit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;
17 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."
18 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naucavaju u ime Isusovo.
19 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.
20 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i cusmo."
21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.
22 Jer covjeku na kom se dogodi cudo ozdravljenja bijaše više od cetrdeset godina.
23 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svecenici i starješine.
24 Kad su oni to culi, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!
25 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
26 Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
27 RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
28 da ucine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošcu navješcivati rijec tvoju!
30 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i cudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."
31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješcivati rijec Božju smjelo.
32 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajednicko.
33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedocanstvo o uskrsnucu Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.
34 Doista, nitko medu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuce, prodavali bi ih i utržak donosili
35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znaci Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
37 posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.