Djela apostolska

Poglavlje 20

1 Kad se sleže metež, posla Pavao po ucenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
2 Prešavši one krajeve, hrabreci bracu besjedom mnogom, dode u Grcku
3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluci vratiti se preko Makedonije.
4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5 Oni odoše prije te nas docekaše u Troadi.
6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dodosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoci.
8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.
9 Na prozoru je sjedio neki mladic imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treceg kata dolje. Digoše ga mrtva.
10 Pavao side, nadnese se nad djecaka, obujmi ga i rece: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"
11 Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
12 Mladica odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
13 Mi pak podosmo naprijed ladom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poci pješice.
14 Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduceg dana stigosmo u Milet.
16 Jer Pavao je odlucio mimoici Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.
18 Kad stigoše, rece im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao medu vama:
19 služio sam Gospodinu sa svom poniznošcu u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
20 ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nauciti vas - javno i po kucama;
21 upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."
22 "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što ce me u njemu zadesiti, ne znam,
23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamci da me cekaju okovi i nevolje.
24 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedociti za evandelje milosti Božje."
25 "I sad, evo, znam: necete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prodoh propovijedajuci Kraljevstvo.
26 Zato vam u ovaj dan današnji jamcim: cist sam od krvi sviju
27 jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."
28 "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju stece krvlju svojom."
29 "Ja znam da ce nakon mog odlaska medu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,
30 a izmedu vas ce samih ustati ljudi koji ce iskrivljavati nauk da bi odvukli ucenike za sobom.
31 Zato bdijte imajuci na pameti da sam tri godine bez prestanka nocu i danju suze lijevajuci urazumljivao svakoga od vas."
32 "I sada vas povjeravam Bogu i Rijeci milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu medu svima posvecenima."
33 "Ni za cijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.
35 U svemu vam pokazah: tako se trudeci treba se zauzimati za nemocne i na pameti imati rijeci Gospodina Isusa jer on rece: 'Blaženije je davati nego primati.'"
36 Kada to dorece, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
37 Tad svi briznuše u velik plac, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,
38 ražalošceni nadasve rijecju koju im rece: da više nece vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na ladu.