Djela apostolska

Poglavlje 14

1 U Ikoniju isto tako udoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka.
2 Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv brace.
3 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedocio za Rijec milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogadaju znamenja i cudesa.
4 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole.
5 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole.
6 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.
7 Ondje su navješcivali evandelje.
8 U Listri je sjedio neki covjek uzetih nogu, hrom od majcine utrobe; nikada nije hodao.
9 Cuo je Pavla gdje govori.
10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa rece: "Uspravi se na noge!" On skoci i prohoda.
11 Kad mnoštvo ugleda što ucini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom oblicju sidoše k nama!"
12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijec.
13 A svecenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.
14 Kada su to doculi apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vicuci:
15 "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješcujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
16 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani podu svojim putovima.
17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedocena: dobrocinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošcu srca vaša."
18 I tako govoreci, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
19 Uto iz Antiohije i Ikonija nadodu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleci da je mrtav.
20 Kad ga pak okružiše ucenici, usta on i ude u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
21 Pošto navijestiše evandelje tomu gradu i mnoge uciniše ucenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
22 Ucvršcivali su duše ucenika bodreci ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje uci u kraljevstvo Božje.
23 Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24 Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju.
25 U Pergi navijestiše Rijec pa sidu u Ataliju.
26 Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
27 Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve ucini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
28 I proveli su nemalo vremena s ucenicima.