Djela apostolska

Poglavlje 22

1 "Braco i oci, poslušajte što cu vam sad u svoju obranu reci."
2 Kad cuše da im govori hebrejskim jezikom, još vecma utihnuše. On nastavi:
3 "Ja sam Židov, roden u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen tocno po otackom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.
4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,
5 kako mi to može posvjedociti i veliki svecenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za bracu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."
6 "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
7 Sruših se na tlo i zacuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'
8 Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Rece mi: 'Ja sam Isus Nazarecanin koga ti progoniš.'
9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne cuše glasa Onoga koji mi govoraše.
10 Rekoh nato: 'Što mi je ciniti, Gospodine?' Gospodin ce mi: 'Ustani, podi u Damask i ondje ce ti se reci što ti je odredeno uciniti.'
11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."
12 "Neki Ananija, covjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -
13 dode k meni, pristupi mi i rece: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj cas zagledah u nj.
14 A on ce: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i cuješ glas iz usta njegovih
15 jer bit ceš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i cuo.
16 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuci Ime njegovo!'"
17 "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos
18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izadi iz Jeruzalema jer nece primiti tvoga svjedocanstva o meni.'
19 Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bicevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te cuvao haljine onih koji ga ubijahu.'
21 Nato mi rece: 'Podi jer cu te poslati daleko k poganima!'
22 Slušali su ga sve do te rijeci, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"
23 Kako oni stadoše buciti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,
24 zapovjedi tisucnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bicevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vicu protiv njega.
25 Kad ga remenjem rastegoše, rece on nazocnom satniku: "Rimskoga gradanina, i još neosudena, smijete bicevati?"
26 Kad je to cuo satnik, pride tisucniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je covjek Rimljanin!"
27 Tisucnik tada pride Pavlu pa mu rece: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."
28 Tisucnik dometnu: "Ja stekoh to gradanstvo za skupe novce." Pavao nato rece: "Ja sam se pak s njim i rodio."
29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisucnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.
30 Sutradan pak kad je htio tocno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svecenici i sve Vijece te privede Pavla i postavi ga pred njih.