Djela apostolska

Poglavlje 7

1 Veliki svecenik upita: "Je li to tako?"
2 Stjepan odgovori: "Braco i oci, cujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,
3 i rece mu: Izidi iz zemlje svoje, iz zavicaja svoga, hajde u zemlju koju cu ti pokazati.
4 On nato izide iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.
5 U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeca dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta.
6 Bog isto tako rece da ce potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tudoj, da ce ih porobljavati i tlaciti cetiri stotine godina.
7 Ali narod kojemu budu robovali ja cu suditi, rece Bog. A nakon toga izici ce i iskazati mi štovanje na ovome mjestu.
8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozacetnika."
9 "Rodozacetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim
10 te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošcu i mudrošcu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.
11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naci hrane.
12 Kad Jakov docu da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše.
13 Drugi se put Josip ocitova braci svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.
14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša.
15 Jakov tako side u Egipat. I umrije on i oci naši.
16 Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."
17 "Kako se bližilo vrijeme obecanja koje Bog obrece Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se
18 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.
19 Lukav prema rodu našemu, tlacio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu.
20 U taj se cas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuci ocinskoj,
21 a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kci faraonova i othrani sebi za sina.
22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rijecima i djelima."
23 "Kad mu bijaše cetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi bracu svoju, sinove Izraelove.
24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipcanina.
25 Mislio je da ce braca njegova shvatiti kako ce im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše.
26 Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braca ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?'
27 Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rijecima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?
28 Kaniš li ubiti i mene kao što si jucer ubio onog Egipcanina?
29 Na te rijeci pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina."
30 "Nakon cetrdeset godina ukaza mu se Andeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
31 Opazivši to, zadivi se Mojsije videnju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:
32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati.
33 A Gospodin ce mu: Izuj obucu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo.
34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu cuo pa sidoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!"
35 "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Andelu koji mu se ukaza u grmu.
36 On ih izvede ucinivši cudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz cetrdeset godina.
37 To je onaj Mojsije koji rece sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše brace podici ce vam Bog.
38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izmedu Andela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rijeci životne da ih nama preda.
39 Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat
40 rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji ce ici pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'
41 Tele naciniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih.
42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da caste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi prorockoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose cetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
43 Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest cu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!"
44 "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedocanstva kako odredi Onaj koji rece Mojsiju da se on nacini po praliku koji je vidio.
45 Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida,
46 koji je našao milost pred Bogom te molio da nade boravište Bogu Jakovljevu.
47 Istom Salomon izgradi mu Dom.
48 Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:
49 Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog pocinka?
50 Nije li ruka moja nacinila sve to?
51 Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!
52 Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika ciji ste vi sada izdajice i ubojice,
53 vi koji po andeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali."
54 Kad su to culi, uskipješe u srcima i poceše škripati zubima na njega.
55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu
56 pa rece: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Covjecjega gdje stoji zdesna Bogu."
57 Vicuci iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.
58 Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladica koji se zvao Savao.
59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"
60 Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to rece, usnu.