Djela apostolska
Poglavlje 26
1 Nato Agripa rece Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti:
2 "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,
3 jer ti najbolje poznaješ židovske obicaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."
4 "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi.
5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoce, svjedociti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.
6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obecanje koje Bog dade ocima našim
7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno nocu i danju služeci Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.
8 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"
9 "Pa i ja sam nekoc smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarecanina.
10 To sam i cinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svecenika dobih punomoc, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali
11 i po svim ih sinagogama cesto mucenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih cak i u tudim gradovima."
12 "Radi toga podoh u Damask s punomoci i ovlaštenjem velikih svecenika
13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.
14 Pošto popadasmo na zemlju, zacuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana pracakati.'
15 Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin ce mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!
16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što cu ti pokazati.
17 Izbavit cu te od naroda i od pogana kojima te šaljem
18 da im otvoriš oci pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu medu posvecenima.'"
19 "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom videnju.
20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješcivah da se pokaju i obrate k Bogu i cine djela dostojna obracenja.
21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti.
22 Ali s pomocu Božjom sve do dana današnjega svjedocim, evo, malu i veliku, ne govoreci ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:
23 da ce Krist trpjeti i da ce on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješcivati narodu i poganima."
24 Dok se on tako branio, Fest ce mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."
25 "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeci istine i razbora kazujem.
26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.
27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!"
28 Agripa ce Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršcaninom postah!"
29 Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"
30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali.
31 Udaljujuci se govorili su medu sobom: "Ovaj covjek ne cini ništa cime bi zaslužio smrt ili okove."
32 Agripa pak rece Festu: "Ovaj bi covjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."
