Djela apostolska

Poglavlje 19

1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prode gornje krajeve, dode u Efez, nade neke ucenike
2 pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni ce mu: "Ta ni culi nismo da ima Duh Sveti."
3 Nato ce on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni.
4 Nato ce Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obracenja govoreci narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
5 Cuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,
6 pa kad Pavao položi na njih ruke, dode Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
8 Onda Pavao ude u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji ucenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana.
10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, culi rijec Božju.
11 Bog je pak cinio cudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima
12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
13 Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaci pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda."
14 To cinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svecenika.
15 Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"
16 I covjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaca ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuce.
17 Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velicati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i ocitovati svoja djela.
19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nadoše da vrijede pedeset tisuca srebrnjaka.
20 TAko se snagom Gospodnjom Rijec širila i jacala.
21 Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otici u Jeruzalem te rece: "Pošto budem ondje, trebat ce da i Rim vidim."
22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.
23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izradivao je srebrne hramice Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im rece: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijecu naše blagostanje.
26 A vidite i cujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreci da nema bogova rukama izdjeljanih.
27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dode naše zanimanje, nego i to da se ništa nece držati do hrama velike božice Artemide te ce nestati velicanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet."
28 Cuvši to, razgnjeve se pa povicu: "Velika je Artemida efeška!"
29 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuci sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
30 Kad je Pavao htio medu narod, ne dopustiše mu ucenici.
31 Cak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strcali.
33 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.
34 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!"
35 Onda tajnik umiri svjetinu pa rece: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez cuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?
36 Buduci dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne cinite.
37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice.
38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže!
39 Ištete li pak što drugo, u zakonitu ce se skupu riješiti.
40 Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.
41 - - -