Izaija

Poglavlje 8

1 Rece Jahve: "Uzmi veliku plocu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."
2 Potom uzeh vjerne svjedoke, svecenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
3 Približih se prorocici te ona zace i rodi sina. Jahve mi rece: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,
4 jer prije no što dijete pocne tepati 'tata' i 'mama', nosit ce se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."
5 I opet mi rece Jahve:
6 "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekucice Šiloaha, a dršce pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,
7 navest ce Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona ce izici iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;
8 provalit ce u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila ce svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."
9 Udružite se samo, narodi, al' bit cete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit cete smrvljeni, pašite se, bit cete smrvljeni!
10 Kujte naum - bit ce uništen, dogovarajte se samo, bit ce uzalud, jer s nama je Bog!
11 Jer, ovako mi rece Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
12 "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se cega se on boji i nemajte straha.
13 Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme.
14 On ce vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuce Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15 Mnogi ce od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti."
16 Pohrani ovo svjedocanstvo, zapecati ovu objavu medu ucenicima svojim:
17 Cekat cu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.
18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj.
19 Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrace koji šapcu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -
20 Uza Zakon! Uza svjedocanstvo! Tko ne rekne tako, zoru nece docekati.
21 Lutat ce zemljom potlacen i gladan, izgladnjela bijes ce ga spopasti, proklinjat ce svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,
22 pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali ce se tama raspršiti,