Izaija

Poglavlje 49

1 Cujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
2 Od usta mojih britak mac je nacinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru nacinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.
3 Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom cu se proslaviti!"
4 A ja rekoh: "Zaludu sam se mucio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim nacini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.
5 Proslavih se u ocima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga.
6 I rece mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego cu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnickome: "Kad vide, dici ce se kraljevi, bacit ce se nicice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."
8 Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja cu te uslišiti, u dan spasa ja cu ti pomoci. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
9 da kažeš zasužnjenima: 'Izidite!' a onima koji su u tami: 'Dodite na svjetlo!' Oni ce pasti uzduž svih putova, i paša ce im biti po svim goletima.
10 Nece više gladovat' i žedati, nece ih muciti žega ni sunce, jer vodit ce ih onaj koji im se smiluje, dovest ce ih k izvorima vode.
11 Sve gore svoje obratit ce u putove, i ceste ce se moje povisiti."
12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.
13 Klicite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
14 Sion rece: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."
15 "Može li žena zaboravit' svoje dojence, ne imat' sucuti za cedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti necu.
16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred ocima.
17 Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
18 Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijec je Jahvina - "svima ceš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima ceš se k'o nevjesta ukrasiti!
19 Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna ce biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu.
20 Opet ce na tvoje uši reci sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'
21 I ti ceš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbacena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'"
22 Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit ce ti u narucju sinove, nosit ce ti kceri na plecima.
23 Kraljevi ce biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat ce ti se licem do zemlje i prah ce lizat s tvojih nogu. I znat ceš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, nece se posramiti."
24 Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjec pobjedniku?
25 Da, ovako govori Jahve: "Bit ce oduzet sužanj junaku, pobjeci ce plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja cu se sporiti, tvoju djecu ja cu izbaviti;
26 tlaciteljima cu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit ce se kao moštom. I znat ce svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."