Izaija

Poglavlje 25

1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo cudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran,
2 jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrdeno u ruševine. Tvrda neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti nece.
3 Zato te slavi narod snažan, grad mocnih plemena tebe se boji;
4 jer ti si utocište nevoljnom, utocište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer cud je silnicka kao pljusak zimski;
5 kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednicka.
6 I Jahve nad Vojskama spremit ce svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline socne, od vina staložena.
7 Na ovoj gori on ce raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivac koji sva plemena pokrivaše
8 i uništit ce smrt zasvagda. I suzu ce sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu ce svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve rece.
9 I reci ce se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klicimo i veselimo se spasenju njegovu,
10 jer ruka Jahvina na ovoj gori pociva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu;
11 ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivac kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.
12 Visoku tvrdu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši.