Izaija

Poglavlje 10

1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaciteljske;
2 koji uskracuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljackaju sirote!
3 Što cete ciniti u dan kazne kad izdaleka propast dode? Kom cete se za pomoc uteci, gdje ostaviti blago svoje
4 da se ne morate medu roblje pognuti, pasti medu poklanima? Na sve to gnjev se njegov nece smiriti, ruka ce mu ostat' ispružena.
5 Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
6 Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljacka, da ga izgazi k'o blato na ulici.
7 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, vec u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
8 Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
10 Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
11 kao što ucinih sa Samarijom i kumirima njenim, necu li uciniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?"
12 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit ce plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih ociju.
13 Jer rece: "Ucinih snagom svoje ruke i mudrošcu svojom, jer sam uman; uklonih mede narodima i blaga njihova opljackah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.
14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepece, kljun otvori, zapijuce."
15 Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijece? Hoce li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije;
16 Jahve nad Vojskama poslat ce stoga gojaznima njegovim skoncanje, slavu ce mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.
17 Svjetlost Izraelova bit ce poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji ce zapalit' i proždrijeti drac njegov i trnje njegovo u jednome danu.
18 I krasotu njegovih šuma i vocnjaka uništit ce od srcike do kore, ona ce biti k'o bolesnik što se trne;
19 ostatak stabala šumskih bit ce lako izbrojiti - dijete ce ih lako popisati.
20 U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuce Jakovljeve nece se više oslanjati na onoga koji ih bije, vec ce se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
21 Ostatak ce se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo ce se Ostatak njegov vratiti. Odredeno je uništenje, pravda se prelila,
23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat ce, kako odredi, svu zemlju.
24 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuce, kad štap diže na tebe.
25 Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj ce prestati, moja ce ih jarost uništiti."
26 Na nj ce Jahve nad Vojskama bicem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap ce dici nad more k'o na putu egipatskom.
27 U onaj dan: s leda ce ti breme pasti i jaram njegov s vrata ce ti nestat'.
28 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.
29 Prelaze klance, u Gebi im je nocište; Rama dršce, Gibea Šaulova bježi.
30 Vici iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!
31 Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.
32 Još danas zaustavit ce se u Nobu, rukom prijeti gori Kceri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
33 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeceni, ponajviši sniženi.
34 Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.