Izaija

Poglavlje 16

1 Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kceri sionske.
2 Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit ce kceri moapske na arnonskim gazovima.
3 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noc razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.
4 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonca tlacitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetac išcezne iz zemlje,
5 ucvrstit ce se prijesto u blagosti i na njemu ce vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu cini.
6 Culi smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jaucu, za kolacima groždanim iz Kir Heresa jaucu posve slomljeni.
8 Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišce su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.
9 Zato placem za trsjem sibmanskim kao što place Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zacu;
10 nestade iz vocnjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klice se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.
11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršce, a grudi mi za Kir Herešom.
12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeci u svetište da se moli: ništa postici nece.
13 Ovo je rijec koju nekoc rece Jahve protiv Moaba.
14 A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnicke, slava ce Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit ce maleno, slabo i nemocno."