Izaija

Poglavlje 5

1 Zapjevat cu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome.
2 Okopa ga, iskrci kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da ce uroditi groždem, a on izrodi vinjagu.
3 Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmed' mene i vinograda mojega.
4 Što još mogoh uciniti za svoj vinograd a da nisam ucinio? Nadah se da ce uroditi groždem, zašto vinjagu izrodi?
5 No sad cu vam reci što cu uciniti od svog vinograda: plot cu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.
6 U pustoš cu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drac i trnje sav zaraste; zabranit cu oblacima da dažde nad njime.
7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravicnosti, a eto vapaja.
8 Jao vama koji kucu kuci primicete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.
9 Na uši moje rece Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge ce kuce opustjeti, velike i lijepe, bit ce bez žitelja.
10 Deset rali vinograda dat ce samo bacvicu, mjera sjemena dat ce samo mjericu."
11 Jao onima što vec jutrom na uranku žestokim se picem zalijevaju i kasno nocu sjede vinom raspaljeni.
12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.
13 Stoga ce u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odlicnici njegovi od gladi ce umirati, puk njegov od žedi ce gorjeti.
14 Da, Podzemlje ce razvaliti ždrijelo, razjapit ce ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odlicnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!
15 Smrtnik ce nikom poniknuti, ponizit' se covjek, oborit ce se pogled silnih.
16 Jahve nad Vojskama uzvisit ce se sudom, i Bog ce sveti otkrit' svetost svoju.
17 Jaganjci ce pasti kao na pašnjacima, a jarci ce brstiti po ruševinama bogataškim.
18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem -
19 onima što govore: "Neka pohiti, neka potece s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!"
20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim cine, a slatko gorkim!
21 Jao onima koji su mudri u svojim ocima i pametni sami pred sobom!
22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pica;
23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskracuju pravdu!
24 Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako ce korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijec Sveca Izraelova.
25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smece po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveder podignuta.
26 On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.
27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuci ne driješi remena.
28 Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su tockovi bojnih mu kola.
29 Rika mu je k'o u lava i rice k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.
30 U dan onaj režat ce na njega k'o što more buci. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblacna.